Hajde da budemo iskreni – kada čujemo „rad u timu“, prva pomisao često bude: “Super, ja ću sve da radim, a oni će da se švercuju.” Ili obrnuto: “Ja se trudim, ali stalno se osjećam kao višak.” Timski rad zna biti frustrirajući, neuredan i nepredvidiv. Ipak, kad se desi kako treba, osjećaj je fenomenalan. Kao kad svi pogode ritam i znaš da ste zajedno uradili nešto što pojedinačno ne biste mogli.
Timski rad nije samo „radimo zajedno“. To je: slušamo se, poštujemo tuđe ideje (čak i kad se ne slažemo), dijelimo odgovornost i učimo jedni od drugih. Nekad je to kompromis, nekad je podrška, a nekad je i stavljanje ega sa strane.
Zašto je važan?
Zato što danas gotovo nijedan posao ne funkcioniše bez saradnje. U školi, na poslu, u organizacijama – gdje god da se okreneš, trebaće ti ljudi. I ne, to ne znači da moraš biti ekstrovertni vođa tima. Dovoljno je da znaš kako da doprineseš, da ne blokiraš druge i da prepoznaš kada trebaš da preuzmeš inicijativu i kada trebaš da se povučeš.
Realnost timskog rada
-
Neko će biti pasivan. Gotovo uvijek ima neko ko se ne uključi dovoljno. Rješenje nije da se nerviraš, nego da komuniciraš – otvoreno, ali bez napadanja.
-
Biće konflikata. I to je okej. Važno je kako ih rješavate. Pasivna agresija i ogovaranje iza leđa ne vode nigdje.
-
Nije svako dobar u svemu. I to je poenta tima! Neko piše bolje, neko prezentuje, neko organizuje, neko drži sve na okupu. Dobar tim koristi te razlike kao prednost, a ne kao razlog za svađu.
Kako biti dobar član tima?
-
Slušaj. Ne samo da čekaš red da ti kažeš svoje, nego stvarno slušaj.
-
Daj povratnu informaciju. Ali kulturno. I primaj je, bez drame.
-
Drži se dogovora. Ako si preuzeo/la zadatak, završi ga. Ostalima zavisi posao od toga.
-
Budi fer. Ne radi sve sam/a, ali ni ne očekuj da neko drugi nosi sve.
-
Pitaj. Ako nešto ne znaš ili nisi siguran – bolje pitati nego pretpostavljati.