Summary
Grupe organizovanog kriminala stvaraju prljavi novac, ali ga rijetko peru samostalno. Novo istraživanje sprovedeno u šest zemalja Zapadnog Balkana ukazuje da se osobe koje pomažu da se kriminalna dobit pretvori u naizgled zakonito stečenu imovinu često ne nalaze u kriminalnim krugovima, već i u advokatskim kancelarijama, računovodstvenim firmama i notarskim kancelarijama.
Grupe organizovanog kriminala stvaraju prljavi novac, ali ga rijetko peru samostalno. Novo istraživanje sprovedeno u šest zemalja Zapadnog Balkana ukazuje da se osobe koje pomažu da se kriminalna dobit pretvori u naizgled zakonito stečenu imovinu često ne nalaze u kriminalnim krugovima, već i u advokatskim kancelarijama, računovodstvenim firmama i notarskim kancelarijama.
Luksuzni stan mijenja vlasnika uz besprijekornu dokumentaciju. Kupac ima kompaniju, ugovor i bankovni transfer. Na prvi pogled, sve djeluje potpuno zakonito. Međutim, iza pojedinih od najskupljih transakcija nekretninama na Zapadnom Balkanu krije se pitanje na koje istražitelji sve teže pronalaze odgovor – ko je pretvorio prljavi novac u zakonito stečenu imovinu?
Prema novoj regionalnoj studiji, odgovor možda ne počinje od kriminalaca, već od profesionalaca koji ovjeravaju njihove transakcije.
U izvještaju ‘Dozvola za pranje novca: Dozvola za pranje novca: Profesionalni posrednici u pranju novca na Zapadnom Balkanu’, koji je objavila Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala (GI-TOC), navodi se da pranje novca u regionu sve više zavisi od stručnih znanja i ekspertize. Umjesto oslanjanja isključivo na kriminalne mreže, nezakonito stečena sredstva često prolaze kroz legitimne profesionalne usluge koje pružaju pravno pokriće, finansijske strukture i privid zakonitosti.
Na osnovu 89 intervjua sprovedenih u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji, izvještaj prikazuje regionalni ekosistem pranja novca u kojem advokati, notari, računovođe i revizori mogu imati ključnu ulogu u preusmjeravanju kriminalne dobiti u formalnu ekonomiju. Iako velika većina profesionalaca posluje u skladu sa zakonom, istraživanje ukazuje da mali broj posrednika, u kombinaciji sa slabim nadzorom i ograničenom primjenom propisa, stvara prilike da organizovane kriminalne grupe zloupotrijebe pravni i finansijski sistem.
Poseban značaj nalaza ogleda se u tome što mijenjaju tradicionalnu sliku pranja novca. Umjesto kofera punih gotovine koji prelaze granice, današnje šeme uključuju kupovinu nekretnina, fiktivne kompanije, nominalne vlasnike, ugovore o zajmu i pažljivo strukturirane finansijske transakcije. Na papiru sve izgleda zakonito.
Biznis „čišćenja“ novca
Umjesto amatera, kriminalne mreže sve češće angažuju stručnjake koji poznaju pravni, finansijski i regulatorni sistem. Prema izvještaju, ovi akteri rijetko djeluju samostalno. Aranžmani profesionalnog pranja novca često se zasnivaju na koordinisanim mrežama u kojima advokati kreiraju pravne strukture i ugovore, računovođe oblikuju finansijske narative i dokumentaciju, dok notari formalizuju transakcije i daju im pravnu valjanost. Za razliku od klasičnih perača novca, oni ne prenose nužno gotovinu. Njihova vrijednost ogleda se u pružanju pravnih, finansijskih i administrativnih usluga koje omogućavaju da nezakonito stečena sredstva prođu kroz formalnu ekonomiju uz minimalnu pažnju nadležnih organa. Zajedno stvaraju slojeve prividne zakonitosti koji kriminalnu imovinu čine gotovo nerazlučivom od zakonito stečene.
Iako advokati, računovođe, notari i revizori rijetko direktno ostvaruju nezakonitu dobit, njihova stručnost može pomoći prikrivanju porijekla kriminalne imovine i njenoj integraciji u legalne tokove. Za razliku od kriminalnih saradnika, oni imaju pristup legitimnim institucijama, dobro poznaju regulatorni okvir i znaju kako strukturirati transakcije koje mogu izdržati regulatornu provjeru.
Profesionalna udruženja ističu da ogromna većina advokata, računovođa i notara poštuje obaveze iz oblasti sprečavanja pranja novca i da ih ne treba posmatrati kao osumnjičene. Umjesto toga, ukazuju na slabe institucije, nedosljedan nadzor i ograničene smjernice regulatora. Izvještaj uvažava ovu činjenicu, ali ističe da nizak nivo prijavljivanja sumnjivih transakcija i ponavljajući primjeri iz prakse ukazuju na ranjivosti koje se više ne mogu ignorisati.
Nekretnine su prepoznate kao jedno od najprivlačnijih odredišta za nezakonito stečena sredstva. Širom Zapadnog Balkana promet nekretnina ostaje jedan od najjednostavnijih načina za uključivanje kriminalne dobiti u legalnu ekonomiju. Nezakonita sredstva mogu biti prikrivena kroz potcijenjene ili precijenjene prodaje nekretnina, brze promjene vlasništva ili kupovine putem fiktivnih kompanija i nominalnih vlasnika, pri čemu sve djeluje zakonito jer je svaka isprava uredno ovjerena i evidentirana.
Sagovornici u istraživanju ukazali su i na legalizaciju ranije bespravno izgrađenih objekata kao rastuću ranjivost. U Sjevernoj Makedoniji, gdje se svake godine legalizuju stotine nelegalno izgrađenih objekata, istražitelji upozoravaju da ovaj proces može omogućiti ulazak nezakonitih sredstava u formalnu ekonomiju, uz vrlo ograničenu pažnju obveznika prijavljivanja.
To notare stavlja u posebno osjetljiv položaj. U većem dijelu regiona promet nekretnina nije moguće završiti bez notarski ovjerenih ugovora, što notarima daje ključnu ulogu „čuvara kapije“ sistema. Ipak, uprkos njihovom učešću u hiljadama transakcija velike vrijednosti svake godine, broj prijava sumnjivih transakcija koje podnose notari ostaje nesrazmjerno nizak u više zemalja Zapadnog Balkana. Ovaj nesklad posebno je izražen u Crnoj Gori. Tokom 2024. godine notari su obradili gotovo 20.000 ugovora o kupoprodaji nepokretnosti ukupne vrijednosti od oko 1,6 milijardi eura, ali su podnijeli svega dvije prijave sumnjivih transakcija. Na nivou cijelog regiona, prijavljivanje od strane određenih nefinansijskih profesija ostaje izrazito neujednačeno, što otvara pitanje da li se sumnjive aktivnosti uopšte prepoznaju ili jednostavno ostaju neprijavljene.
Izvještaj zaključuje da su slab nadzor, ograničene sankcije, nedovoljna obuka u oblasti sprečavanja pranja novca i široka tumačenja profesionalne tajne stvorili „slijepe tačke“ koje organizovane kriminalne grupe sve uspješnije koriste.
Autori dovode u pitanje dugogodišnju pretpostavku na kojoj počivaju sistemi za sprečavanje pranja novca u regionu. Regulatori uglavnom posmatraju advokate, notare, računovođe i revizore kao čuvare sistema koji mogu nenamjerno olakšati pranje novca zbog slabih kontrola ili neusklađenosti sa propisima. Međutim, nalazi istraživanja pokazuju da takvo objašnjenje ne odgovara uvijek stvarnosti. U pojedinim slučajevima, profesionalci imaju aktivniju ulogu, koristeći svoje znanje za kreiranje transakcija, korporativnih struktura i pravnih aranžmana koji prikrivaju porijeklo nezakonitih sredstava. Time se otvara znatno neugodnije pitanje za nadležne institucije – da li pojedini profesionalci više nijesu samo oni koji ne uspijevaju da otkriju pranje novca, već postaju dio samog procesa njegovog izvršenja.
Pored nekretnina, istražitelji su ukazali na široku upotrebu fiktivnih kompanija i složenih vlasničkih struktura. Računovođe i pravni savjetnici mogu osnivati kompanije koje postoje gotovo isključivo na papiru, stvarajući višeslojne vlasničke lance koji otežavaju identifikaciju stvarnog vlasnika. Putem međusobno povezanih kompanija koje posluju u više jurisdikcija, nezakonita sredstva mogu biti prikazana kao zajmovi, konsultantske naknade, investicije ili redovne komercijalne transakcije.
Još jedna česta tehnika podrazumijeva fiktivno fakturisanje i pranje novca kroz trgovinu. Kompanije izdaju fakture za usluge koje nikada nijesu pružene ili namjerno manipulišu vrijednošću robe koja prelazi granice, stvarajući privid zakonitog poslovanja kojim se prikriva kretanje kriminalne dobiti. Profesionalci koji poznaju računovodstvo, poreske propise i korporativno pravo često su u najboljoj poziciji da izgrade finansijske narative koji takvim transakcijama daju uvjerljivost.
Zašto sistem ne uspijeva da održi korak?
Izvještaj ukazuje i na rastuću sofisticiranost šema pranja novca. Profesionalni posrednici sve češće koriste ofšor kompanije, kriptovalute, prekogranične trustove i druge složene finansijske aranžmane. Iako su zemlje Zapadnog Balkana unaprijedile zakonodavni okvir u skladu sa evropskim i međunarodnim standardima, kriminalne grupe i dalje koriste praznine koje nastaju kada se sredstva kreću između različitih jurisdikcija.
Možda je najznačajniji zaključak izvještaja da ključni problem regiona nije nedostatak zakona, već njihova primjena. Fragmentirane baze podataka, slaba saradnja između institucija, ograničen broj inspekcijskih nadzora i nedovoljna razmjena informacija i dalje otežavaju otkrivanje sumnjivih aktivnosti i praćenje tokova novca.
Više sagovornika opisalo je kulturu usklađenosti u kojoj se obaveze iz oblasti sprečavanja pranja novca često doživljavaju kao puka administrativna formalnost, a ne kao profesionalna odgovornost. Prijave sumnjivih transakcija ostaju rijetke, dok se sankcije izriču veoma rijetko.
Profesionalna tajna izdvojena je kao jedno od najosjetljivijih pitanja u istraživanju. Iako je povjerljivost sastavni dio pravnih i finansijskih profesija, istražitelji smatraju da pojedini praktičari institut profesionalne tajne primjenjuju mnogo šire nego što je njegova stvarna svrha, stvarajući zaštitni mehanizam koji ograničava nadzor nad sumnjivim transakcijama. Kao posljedica toga, potencijalno sumnjive transakcije mogu proći kroz pravni i finansijski sistem bez privlačenja pažnje nadležnih organa.
Organizovane kriminalne grupe možda i dalje stvaraju prljavi novac. Međutim, kako zaključuje izvještaj, pretvaranje tog novca u naizgled zakonito stečenu imovinu sve više zahtijeva nešto drugo – profesionalnu ekspertizu. Sve dok kriminalna sredstva mogu prolaziti kroz advokatske kancelarije, računovodstvene firme i transakcije nekretninama bez ozbiljnog nadzora, granica između legalne i ilegalne ekonomije ostaće opasno zamagljena.