Traženje prvog posla često podrazumijeva slanje više prijava i suočavanje s odbijenicama. Iako nakon uloženog truda lako pomislimo da nijesmo dovoljno dobri, odbijena prijava ne mora značiti da nijesmo sposobni za određeni posao. Može biti prilika da prepoznamo prostor za napredak i bolje se pripremimo za narednu priliku.
Važno je imati na umu da poslodavci odluku ne donose samo na osnovu sposobnosti kandidata. Ponekad traže osobu sa konkretnim iskustvom, određenim vještinama ili dostupnošću koja odgovara potrebama radnog mjesta. Moguće je i da se prijavi veliki broj kvalitetnih kandidata, a da samo jedna osoba dobije posao. U takvim situacijama odbijanje ne znači da ostali kandidati nijesu dobri, već da je poslodavac morao da izabere osobu koja u tom trenutku najviše odgovara njegovim potrebama.
Ipak, svaka prijava može biti prilika da preispitamo način na koji predstavljamo svoje iskustvo i sposobnosti. Da li je naš CV jasno pokazao šta znamo da radimo? Jesmo li u motivacionom pismu objasnili zašto nas baš ta pozicija interesuje? Da li smo naveli konkretne primjere svojih vještina ili smo se oslonili na opšte tvrdnje? Ponekad male izmjene u načinu predstavljanja mogu napraviti veliku razliku.
Ako smo imali razgovor za posao, korisno je da razmislimo i o tome kako smo se snašli. Možda nijesmo znali da odgovorimo na neko pitanje, nijesmo dovoljno jasno objasnili svoje iskustvo ili smo zbog treme zaboravili da pomenemo nešto važno. To ne znači da treba beskonačno analizirati svaki odgovor, već da prepoznamo šta bismo sljedeći put mogli uraditi drugačije. Priprema odgovora na česta pitanja i vježbanje razgovora sa prijateljem mogu pomoći da se osjećamo sigurnije.
Kada je moguće, vrijedi zatražiti povratnu informaciju od poslodavca. Kratka i ljubazna poruka u kojoj pitamo postoji li nešto što bismo mogli unaprijediti može nam pomoći da dobijemo korisne smjernice. Neće svaki poslodavac imati vremena ili mogućnosti da odgovori, ali ako povratnu informaciju dobijemo, važno je da je saslušamo bez automatskog opravdavanja ili shvatanja kritike kao ličnog napada.
Odbijanje može ukazati i na to da određena pozicija nije bila pravi izbor za nas. Možda su se naši interesi razlikovali od opisa posla, radno okruženje nam ne bi odgovaralo ili smo se prijavili prvenstveno zato što smo smatrali da bi trebalo da prihvatimo bilo koju priliku. Traženje posla nije samo pokušaj da ubijedimo poslodavca da smo odgovarajuća osoba, već i proces u kojem mi procjenjujemo da li određeni posao odgovara našim sposobnostima, vrijednostima i ciljevima.
Posebno je važno da mladi koji tek ulaze na tržište rada ne potcjenjuju iskustvo koje već imaju. Volontiranje, studentski projekti, organizovanje događaja, učešće u omladinskim inicijativama i samostalno učenje mogu pokazati odgovornost, kreativnost, sposobnost saradnje i spremnost na učenje. Ako nemamo formalno radno iskustvo, možemo razmisliti o tome kako da takve aktivnosti predstavimo na način koji je relevantan za posao za koji se prijavljujemo.
Naravno, nije svako odbijanje potrebno pretvoriti u veliku životnu lekciju. Nekada jednostavno ne dobijemo posao i nema mnogo toga što možemo zaključiti iz te odluke. Važno je napraviti razliku između korisnog preispitivanja i nepotrebnog okrivljavanja sebe. Ako nakon nekoliko prijava ne dobijamo odgovore, možda vrijedi doraditi CV ili promijeniti način prijavljivanja. Ako redovno dolazimo do razgovora, ali ne dobijamo ponude, možemo dodatno raditi na pripremi za intervju. Tako problem postaje konkretniji i lakše ga je rješavati.
Na kraju, profesionalni razvoj rijetko ide pravolinijski. Mnogi ljudi do željenog posla dolaze nakon nekoliko pokušaja, promjene plana ili sticanja iskustva na drugim pozicijama. Odbijena prijava može biti razočaranje, ali ne određuje našu vrijednost niti dugoročne mogućnosti. Najvažnije je da iz svakog iskustva uzmemo ono što nam može koristiti, nastavimo da razvijamo svoje sposobnosti i ne dozvolimo da nas jedan odgovor odvrati od cilja kojem težimo.