Summary
Regionalni omladinski interkulturalni kamp „Reconciliation Through Our Eyes – Pomirenje kroz naše oči“, održan od 16. do 21. oktobra u Nikšiću, okupio je 25 mladih iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije i Albanije. Tokom šest dana učesnici su kroz radionice, kreativni rad, umjetnost, medije i direktnu razmjenu iskustava istraživali stereotipe, predrasude, govor mržnje, različitosti i mogućnosti izgradnje kulture dijaloga i pomirenja među mladima u regionu.
Regionalni omladinski interkulturalni kamp „Reconciliation Through Our Eyes – Pomirenje kroz naše oči“, održan od 16. do 21. oktobra u Nikšiću, okupio je 25 mladih iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije i Albanije. Tokom šest dana učesnici su kroz radionice, kreativni rad, umjetnost, medije i direktnu razmjenu iskustava istraživali stereotipe, predrasude, govor mržnje, različitosti i mogućnosti izgradnje kulture dijaloga i pomirenja među mladima u regionu.
Kamp je organizovala NVO Mladiinfo Montenegro u okviru projekta „Fostering the Culture of Participation in Regional Reconciliation Dialogue – District of Reconciliation“, a program je realizovan u hotelu Onogošt u Nikšiću. Ideja kampa bila je da se o pomirenju ne govori samo kroz teoriju, već da mladi iz različitih zemalja dobiju priliku da se upoznaju, rade zajedno i kroz konkretne kreativne forme pokažu kako oni vide odnose u regionu i budućnost koju žele da grade.
Program je trajao od 16. do 21. oktobra i kombinovao je edukativne radionice, teatarske i kreativne metode, medijsku pismenost, razgovore o govoru mržnje i stereotipima, praktičan grupni rad, interkulturalne sadržaje i zajedničko stvaranje.
Prva tri dana programa vodili su Milica Žugić i Mladen Ivanović, sa fokusom na upoznavanje grupe, identitet, granice među ljudima, različite perspektive, lične priče, kreativno pripovijedanje i razvoj umjetničkih radova.
Kamp je počeo predstavljanjem projekta, programa i učesnika, nakon čega je uslijedio proces međusobnog upoznavanja i izgradnje povjerenja unutar grupe. Kroz vježbu „Who Am I When You Don’t Know Me?“ – „Ko sam ja kada me ne poznaješ?“ učesnici su preispitivali način na koji formiramo mišljenje o drugim ljudima prije nego što ih stvarno upoznamo.
Vježba „The Invisible Boundary – Nevidljiva granica“ otvorila je pitanja pripadanja, podjela, granica i odnosa između „nas“ i „njih“, dok su kroz osnove teatarskog rada mladi upoznavali načine na koje se određeni problem, konflikt ili društvena situacija mogu predstaviti kroz radnju i scenski izraz.
Kroz vježbu „Four Corners – Četiri ugla“ učesnici su imali priliku da zauzmu stav, čuju drugačija mišljenja i sagledaju istu temu iz više uglova. Nakon toga podijeljeni su u kreativne grupe u kojima su počeli da razmjenjuju iskustva, definišu teme koje su im važne i razvijaju prve ideje za zajedničke radove.
Drugi dan bio je posebno usmjeren na lične priče i promjenu perspektive. Kroz Krug ličnih priča učesnici su razgovarali o iskustvima koja su oblikovala njihove stavove, dok je vježba „Same Story, Two Perspectives – Ista priča, dva pogleda“ pokazala koliko se isti događaj može drugačije doživjeti i interpretirati u zavisnosti od iskustva i pozicije osobe koja ga posmatra.
Uvod u kreativni storytelling poslužio je kao most prema praktičnom radu. Mladi su svoje ideje razvijali kroz više kreativnih pravaca – pisanje scenarija, crtež, strip i plakat, dokumentarni video, teatarsku improvizaciju i fotografiju. Umjesto gotovih odgovora, zadatak je bio da sami odaberu temu i način na koji žele da je predstave.
Tokom rada učesnici su predstavljali radne verzije, dobijali povratne informacije i nastavili da razvijaju svoje projekte. Na taj način kreativni rezultat nije bio samo završni proizvod, već dio procesa razgovora, pregovaranja, slušanja i zajedničkog donošenja odluka.
Drugi dan završen je interkulturalnim večerom, koje je omogućilo mladima da na neformalniji način predstave svoje zemlje, gradove, kulturu i svakodnevicu. Upravo ovakvi dijelovi programa bili su važni za povezivanje učesnika, jer je kamp omogućio da se mladi iz pet zemalja upoznaju neposredno, mimo unaprijed formiranih predstava o tome ko su „drugi“.
Trećeg dana grupe su prešle sa razvoja ideja na završavanje konkretnih rezultata. Nakon zajedničke refleksije nastavili su rad na scenarijima, vizuelnim rješenjima, videu, teatarskim elementima i fotografijama, pripremajući se za njihovo predstavljanje.
Finalnom prezentacijom predstavljena su četiri umjetnička rada, nakon čega su učesnici imali dodatno vrijeme za njihovu doradu.
Ovaj dio programa pokazao je jednu od centralnih ideja kampa – da umjetnost i kreativni izraz mogu biti način da se govori o društvenim temama koje su često teške ili osjetljive. Mladi nijesu samo razgovarali o stereotipima, predrasudama i razlikama, već su ih pretvarali u priče, slike, scene i druge forme koje poruku mogu prenijeti široj publici.
Treći dan sadržao je i obilazak Nikšića kroz sightseeing i scavenger hunt, kao i večernji team building, čime su formalni i neformalni elementi programa dodatno povezani.
Medijska pismenost, govor mržnje i priče o Balkanu
Četvrtog dana program su preuzele trenerice Ana Milović Jasikovac i Ivana Srećković, a fokus je pomjeren na medijsku pismenost, govor mržnje, emocije koje mediji proizvode i način na koji stvaramo i nasljeđujemo narative o ljudima, zajednicama i regionu.
Kroz radionicu o medijskoj pismenosti učesnici su analizirali način na koji medijski sadržaji utiču na našu percepciju stvarnosti, dok je radionica „The Anatomy of Hate Speech“ otvorila pitanje kako govor mržnje nastaje, kako ga prepoznati i kakve posljedice može imati.
U okviru sesije „The Emotional Spectrum of Media“ pažnja je bila usmjerena na emocije koje sadržaji mogu izazvati i na načine na koje upravo strah, bijes, osjećaj ugroženosti ili pripadnosti mogu uticati na način na koji reagujemo na neku poruku.
Program je nastavljen radionicom „Reconciliation 360°“, kroz koju su mladi pomirenje posmatrali iz različitih perspektiva, a zatim su kroz aktivnost „A Letter to the Western Balkans region“ formulisali sopstvene poruke regionu u kojem žive.
Posebno značajna bila je radionica „We Inherit Borders, We Build Bridges“ – „Nasljeđujemo granice, gradimo mostove“, čiji je fokus bio na odnosu između naslijeđenih podjela i mogućnosti mladih da izgrade drugačije odnose.
Kroz radionicu „My Ordinary Day in the Balkans“ učesnici su razgovarali o svakodnevici mladih u različitim djelovima regiona, tražeći ono što ih razlikuje, ali još više ono što im je zajedničko.
Dan je završen filmskom večeri, koja je dodatno otvorila prostor za neformalno druženje i razgovor.
Kako pomirenje izgleda u svakodnevnom životu?
Peti dan, takođe pod vođstvom Ane Milović Jasikovac i Ivane Srećković, bio je posvećen povezivanju velikih tema poput pomirenja i regionalne saradnje sa svakodnevnim iskustvom mladih.
Nakon jutarnje refleksije uslijedila je višesatna radionica „Reconciliation in Everyday Life – Pomirenje u svakodnevnom životu“, u kojoj su učesnici analizirali kako se vrijednosti tolerancije, dijaloga, razumijevanja i poštovanja različitosti mogu primjenjivati u realnim situacijama – u školi, među prijateljima, na internetu i u lokalnoj zajednici.
Radionica „Rewriting the Narrative“ pozvala je mlade da prepoznaju priče i obrasce koji se ponavljaju o drugim ljudima, narodima ili zajednicama i da pokušaju da ih napišu drugačije.
Kroz aktivnost „If I Were Somebody“ učesnici su dodatno radili na perspektivi i pokušaju razumijevanja iskustva druge osobe, dok je program završen simboličnom aktivnošću „River of Reconciliation“, koja je objedinjavala iskustva i poruke nastale tokom prethodnih dana.
Od različitih iskustava do zajedničkog prostora
Posljednji dan kampa bio je posvećen video-snimanju, završnoj evaluaciji programa i odlasku učesnika.
Tokom šest dana mladi iz pet zemalja prošli su put od prvog upoznavanja do zajedničkog rada na temama koje često proizvode podjele u društvu. Kroz program su imali prostor da razgovaraju, ne slažu se, postavljaju pitanja, stvaraju, mijenjaju perspektivu i upoznaju ljude iz sredina o kojima su možda ranije znali samo kroz medije, porodične priče ili opšte predstave.
Upravo direktan kontakt i zajednički rad bili su jedna od najvažnijih vrijednosti kampa. Umjesto da mladi iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije i Albanije govore jedni o drugima, šest dana su razgovarali i stvarali jedni sa drugima.
Kamp „Reconciliation Through Our Eyes – Pomirenje kroz naše oči“ realizovan je kao jedna od aktivnosti projekta „Fostering the Culture of Participation in Regional Reconciliation Dialogue – District of Reconciliation“, čiji je cilj jačanje regionalne saradnje, participacije, interkulturalnog dijaloga i uloge civilnog društva u procesima pomirenja na Zapadnom Balkanu.
Projekat „District of Reconciliation“ kofinansira Evropska unija kroz IPA III program, dok njegovu realizaciju u Crnoj Gori kofinansira Ministarstvo regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama.
