Rebeka se bavi pisanjem vec 15 godina. Iza sebe ima 3 knjige iako govori da je ovo njena prva knjiga.
Ističe kako riječ zapravo predstavlja hodalicu koja nas vodi i od nas zahtijeva jednu dozu odgovornosti i naše potrebe da se riječima bavimo. Kaže da je veoma bitno zapravo pričati priče jer ćemo tako pronaći put da riječ koristimo i kao oruđe i oružije.
Smatra da poezija nije za svačije uho i senzibilitet.
Kaže da Album za prognane predstavlja splet zgomilanih slika koje želi da predoči čitaocima. Za poeziju treba imati određeni senzibilitet i ne mogu je svi razumjeti. Treba shvatiti da je samoća odličan resurs za pronalaženje inspiracije za pisanje poezije. Takođe vjeruje da čitaoca ne smijemo ostaviti ravnodušnim; čuđenje jedna radoznalost za svakog ko želi da osjeti poeziju. Tokom razgovora, Rebeka je odlučila da podijeli sa nama nekoliko stihova tokom promocije.
Zenom se ne bavi kako kaze slucajno iako kaze da nije bliska podjelama izmedju zena i muskaraca ali je htjela da prikaze temu koja je njoj poznata. Takodje i orvi naslov “Ime”uopste nije slucajan. Jer zena je prvo majka, cerka, nana/baba i da su one sve bezimene jer i Crna Gora i Balkan se sveo na to da se zeni uskracuje mogucnost izbora pa ni nema svoje ime.
Rebeka zeli da pokaze nezadovoljstvo pri nedostatku prava na izbor pa je samim tim i nastala ova zbirka. Zeli da dodje do emocije koja nama zapravo nije bliska.
Koriscenjem jezika koji je pun simbola Rebeka slika u kratkoj formi koja zahtjeva osjecaj da plovimo kroz tekst ali naravno da i zakljucimo nesto jer bez toga nema ni kvaliteta. Zahvaljujuci njima ona stvara prostor za asocijacije jer svako ko procita ima kljuceve i time komunicira sa njom kroz tekst. Rebeka kaze da ona ne stvara sa lakocom jer ona zapravo rijetko pise ali pise odgovorno nosena emocijom i onim sto kod nje pravi potres. Vjeruje da je pisanje sastavni dio njenog habitusa.
Jos jednom nam je ukazala priliku da cujemo jos nekoliko stihova ove divne zbirke pjesama. Spomenula je i svoje saradnike koji su njoj jako bitni. Zbirka pjesama paralelno zivi i sa njenim prijateljima sto kako kaze predstavlja granicu fenomena. Kroz promociju je spomenut i veliki uspjeh koji je dostignut za samo jednu godinu.
Rebeka je i objasnila da položaj poezije jeste i položaj pjesnika. Na koji nije ponosna jer kako je ona primijetila sve je slabiji iz godine u godinu ali smatra da će knjiga uvijek ostati nešto što vrijedi. Ali birali su put pjesnika ili je ipak on njih pronasa, dodaje autorka.